Moja sestra od tetke je bila ljubavnica mog muža. Kada sam to saznala pokušala sam preći preko toga, kako bih zaštitila porodicu, a i samu sebe neviđene sramote. Zbog svega pala sam u duboku depresiju, nisam jela, nisam pila, NISAM ŽELJELA DA DIŠEM. Nikome nisam govorila zbog čega
sam takva, jednostavno samo sam se povukla u sebe, što je bila najveća greška. U takvom stanju, kada nikoga nisam željela da vidim, zatvorena u čeiri zida, nećete vjerovati ko se našao da mi pomogne, da me savjetuje. ONA, moja sestra koja je pored milion muškaraca izabrala baš mog. Ni danas se ne sjećam kako se sve desilo, znam samo da je ona ušla u sobu, a kada sam došla sebi bila sam na psihijatrji vezana za krevet. Unakazila sam je, izgrebala lice, nanijela fizičke povrede. Cijelo
društvo, moja porodica me proglasila ludom, neuračunljivom, tako obilježenu me i muž napustio. Ostala sam sama. Trebale su godine da se vratim u koliko toliko normalan život. Nikada sebi neću oprositi što nisam odma svima rekla pravu istinu, što sam zbog sramote koju bi doživjela moja porodica sve držala u sebi i nakraju od žrtve postala monstrum, luđakinja koja je opasna po društvo. OBILJEŽENA DO KRAJA ŽIVOTA. Djevojke ne dozvolite da vam se desi moja sudbina!
Nema komentara:
Objavi komentar